Tako su od 1879. godine prosvetari morali da vladaju mađarskim. Od 1885. ta se naredba dodatno pooštrava, da bi 1889. ministarstvo prosvete naložilo da su svi učitelji koji su u tom zvanju od pre 1880. godine u obavezi da polože naknadni ispit iz mađarskog jezika u državnim učiteljskim školama pred posebnim komisijama.
U skladu s tendencijama mađarizacije školske prilike u Starčevu takođe su se menjale krajem 19. veka. O tome je pisao i prominentni politički list vojvođanskih Srba. Novosadska "Zastava" tako donosi u broju objavljenom 15.7.1892. sledeći tekst:
"Ej izrodi, ne bilo vam prosto! Ovako smo uzviknuli, čitajući jednu belešku u 166. br. "Temesvarer Zeitung-a", gde se kaže kako je školsko veće u selu Starčevu, kod Pančeva, rešilo, da se osnovne (srpska, hrvatska i nemačka) škole pretvore u jednu - mađarsku školu. Od Srba na ovaj su predlog pristali iguman Josif Jorgović i drugi. Za celo će iguman postati arhimandrit. Ne padaju ti predlozi bez masnog zalogaja!"
Već 11.8.1892. uredništvo "Zastave" odgovorilo je na pojašnjenje pristiglo u međuvremenu iz Starčeva:
"G. Mita Tadić, knez i preds. šk. veća u Starčevu. Primili smo Vaš ispravak i uzimljemo na znanje, da niste u sednici šk. veća rešili, da se sve škole i srpske i nemačke i hrvatske pretvore u mađarsku, već da se samo u 3. i 4. razredu uči mađarski. Gradnja školske zgrade o kojoj na široko govorite ne spada na stvar, a žao nam je što je učitelj samo za to sad, posle 34 godine učiteljevanja nesposoban, kako kažete, jer ne zna dovoljno mađarski. Šta ćete, taka su nastala vremena i ako ovako ide i dalje u ovoj ustavnoj državi, dočekaćemo i to možda, da će zabranjivati Srpkinjama da se udaju sve dok ne izuče mađarski, da bi tako i deci u naručijama pevali: "éljen barátom!" S ovim iscrpili smo suštinu Vašeg ispravka, a radi klevete, koja se iznela protiv "Vašeg rodoljublja" pošaljite ispravak "Temesvarer Zeitung-u", jer on je prvi i doneo onu vest u nemačkom listu, koju je pisao Vaš beležnik, da obmane nadležne, kako u njegovoj opštini napreduje mađarizacija i da se preporuči - jer u nas je danas najbolja preporuka sitnoj, pred krupnom gospodom, ako bubaju u šovinistički mađarski bubanj."
Dve godine kasnije, 1893. starčevačka osnovna škola postaje šestorazredna. Učenici su tako do četvrtog razreda pohađali nastavu na svojim maternjim jezicima, a oni koji su želeli da završe peti i šesti, to jest više razrede, obrazovali su se na mađarskom nastavnom jeziku.
Tek nakon 1918. godine i sloma Austrougarske, Srbi, Hrvati i drugi Sloveni na ovim prostorima dobili su priliku da im osnovno, srednje i visoko obrazovanje u potpunosti budu pruženi na njihovim narodnim jezicima.
Dalibor Mergel