No, tada smo preneli izveštaj o postavljenju novog opštinskog rukovodstva u Starčevu koje se zbilo u decembru pomenute godine. Pobednici ovih izbora bili su članovi Vojvođanskog pokreta i drugih grupacija koje su sačinjavale koaliciju pod nazivom Udružena opozicija. U Starčevu ih je predvodio Miša Brajac koji je osvojivši većinu glasova postao novi predsednik opštine. U ovom i idućim brojevima "Starčevačkih" prenosimo živopisnu i iscrpnu reportažu s predizbornog skupa Udružene opozicije održanog u Starčevu pre tačno 87 godina. Članak koji se zove "Zbor u Starčevu" objavljen je 9. februara 1936. u šestom broju pančevačkog nedeljnika "Vojvođanin" na strani broj 3.
"U nedelju 2. februara održalo je Vojvođansko krilo Udružene opozicije odlično posećen zbor u Starčevu. Ovo je jedan od najuspelijih zborova koje je Vojvođanska opozicija u poslednje vreme priredila u Banatu. U savršeno uređenim povorkama sa muzikama na čelu došli su na zbor seljaci iz okoline, iz sela Vojlovice, Omoljice, Ivanova, Brestovca, Ban. Novog Sela i drugih sela.
Čitav sat pre početka zbora došli su Omoljičani i svojim poklicima, oduševljenjem i pesmom elektrizovali sve. Iz Omoljice je došlo preko sedam stotina ljudi. Srba, Nemaca i Rumuna, starci od preko 70 godina i deca ispod 15, sve je to u savršenom redu zajednički nastupalo u redovima po osam. Na čelu povorke nalazila se jedna muzika, u sredini druga a na kraju su tamburaši i gajdaš pratili ovu oduševljenu političku vojsku. Poklici Vojvodini, dr. Dudi Boškoviću, dr. Vlatku Mačeku, Brajcu, dr. Purkoviću i ostalim vođama opozicije iz ovoga kraja nikako nisu prestajali. NJih su sačekali kraj podignute tribine oduševljeni Starčevci.
Uskoro se od Pančeva ukazao čitav red automobila, kola i konjanika. To su dolazili Pančevci i Vojlovčani. U susret im je izašla poveća grupa Starčevaca i Omoljičana. Napravljen je špalir sa obe strane puta. Grupa najuglednijih domaćina sačekala je da automobil u kojem je bio dr. Bošković uđe sasvim u masu koja ga je mahanjem šešira i uzvicima pozdravljala, i tada su ga zaustavili. Pojava dr. Boškovića, Kostića, Šlahtera i ostalih izazvala je pravi delirijum oduševljenja. Kad se oduševljenje stišalo mala Katica Perak devojčica iz Starčeva predala je dr. Bošoviću divan buket cveća i izgovorila sledeći pozdrav:
- Dični vođi naši! Naš seljački narod ovoga kraja, izrazuje vam pozdrav, kroz usta moja i kliče vam: dobro nam došli Učitelji naši! Pođite i učite selo naše. Delite mu vašu apostolsku reč da njom ojačan može da vodi borbu protivu svih seljačih tlačitelja. Znajte da vas narod sledi u Vašoj borbi za prava čoveka i za slobodu. Imajte na umu naše drago selo, vašu lepu i ravnu Vojvodinu. Svuda i na svakom mestu tumačite želju seljaka, naroda našega. Znajte, narod vas neće ostaviti u toj teškoj i napornoj borbi ostaće vam veran sve donde - dokle i vi budete njemu verni. LJubav za ljubav, vernost za vernost! Napred, "Vera u Boga i seljačka sloga", neka Vam je spas. Vojvođanski sine čuj naš glas! To je pozdrav sviju nas.
Dr. Bošković ljubi devojčicu i govori nešto ali se njegove reči jedva čuju od neprestanih usklika. Nastaje upoznavanje gostiju iz Bačke i Srema sa seljacima iz Banata. Dr. Milan Kostić, inžinjer Matić, dr. Adam Šlahter i Milan Kovačev od jednom bivaju opkoljeni od radosnih seljaka i nošeni bujicom ka zborištu. Kao ogromna, bujna penušava reka slila se ova povorka oduševljenih opozicionara u masu koja je stajala kraj tribine, i unela u nju novo oduševljenje koje ju je treslo nekoliko minuta. Blizu pet hiljada ljudi, složno i oduševljeno pozdravljalo je vođstvo i Vojvodinu. Umirili su se tek kada su tri mlade lepe devojke Ana Pihajlić, Lenka Brajac i Ana Tajšler prišle gostima i predale im bukete načinjene od prirodnog cveća u koje je bilo upleteno klasje pšenice."
(nastaviće se)