All for Joomla All for Webmasters

CRTICE iz prošlosti: Veliki sneg (reprint 2009.)

04 February 2023

            Svaki put kad počne da pada sneg, iako ga volim, znam da mi donosi samo probleme. Ako ga ima puno, prvi problem je kako taj dan otići na posao. Znači, nema auta. Osloni se na javni gradski prevoz, a ni oni u to doba ne voze na vreme, jer dok se zimske službe organizuju, pa očiste sve ulice, prođe vreme, a to znači da sigurno kasniš na posao...

            Onda se setim Starčeva i svog detinjstva. Zapadne sneg. Niko se nikud ne žuri, sve utihne. O onima koji su negde radili i morali da idu na posao, nisam niti razmišljao. Za to je ipak bio i u selu neko zadužen. Morao je da se očisti drum kako bi autobusi mogli da prođu.

            U to doba baš i nije bilo neke mehanizacije, bar u Starčevu. “Zadruga“, a i “Vojvodina“, imale su nekoliko traktora i još po koju mašiny, ali za čišćenje snega baš ništa moderno. Za čišćenje druma postojala je “kornjača“. Tako se zvala naprava  koja je bila napravljena od okovanih debelih drvenih greda, sastavljenih u špic (kao trougao). U “kornjaču“ bi, kada nije mogao traktor, upregli nekoliko pari konja i polako bi “kornjača“ razgrtala sneg levo i desno. Ako se vukla po drumu dok je bio dan, mi deca smo jedva čekali; znali smo da se zakačimo za “kornjaču“ i tako sankamo s kraja na kraj sela. Kako “kornjača“ nije mogla da ostruže sneg do kraja, ostao je dosta debeli sloj snega po kome su sanke i te kako dobro klizile. Drum se nije solio kao što se to danas radi, niti se posipala sipina, pa se po utabanom sloju snega moglo čak i klizati.

            Za čišćenje snega oko kuća, koristile su se obično drvene lopate, a ako je sneg bio suv moglo se čistiti i sa čvrstom metlom. Bilo je sramota ne očistiti oko svoje kuće, a starijima kojima je to bilo teško, išlo se u pomoć.

Najnezgodnije je bilo dok je sneg padao, a u isto vreme duvala košava. E, onda je bilo smetova. Na nekom mestu snega ni malo, vidi se gola zemlja, a nekoliko metara dalje, brdo snega, više od čoveka. Taman očistiš, a za pola sata, evo smeta ispočetka. Bilo je jedne godine, pričali su ljudi, subota, po običaju pijačni dan u Pančevu. Krenu ljudi iz Omoljice zaprežnim kolima na pijacu. Suvo vreme. Kad popodne, dok su se vraćali, počne sneg. Košava. Došli oni tako do Nadela, prešli Malu ćupriju, kad odjednom konji do trbuha upadnu u sneg. Na krivini kod krsta, kako je drum ispod brega, napravila košava smet. Nema se kuda zaobići. Nije bilo druge nego se vratiti u Starčevo, prenoćiti, sve dok se smet na ruke nije očistio, jer tu “kornjača“ isto nije mogla ništa da uradi. Sećcam se i zima kad je bilo toliko puno snega, da je postojala opasnost da popuste i neki krovovi, naročito starijih kuća, a i crep bi popucao. Nije bilo druge, nego rušiti sneg s krovova.

            Ni nas decu situacija sa velikim snegom nije preterano brinula. Kao i sva deca radovali smo se snegu, a naročito ako ga je bilo u doba kad smo bili na raspustu. Ispred svake kuće u kojoj je bilo dece stajao je Sneško, a trudili smo se da bude lepši i veći  od nečijeg. Sankali smo se, kako sam već napisao, drumom kad je prolazila “kornjača“ ili kad su prolazile nečije konjske sanke. U slučaju da na drumu nije bilo nikoga odlazili smo u rit na breg  i sankali se sve dok nismo zgulili sav sneg do zemlje. Ako je bila dobra zima i debeli led, na Ponjavici ili Nadelu, razgrnuli bi sneg i klizali se, sve dok i cipele ili čizme ne bi razderali.

            Došla su nova vremena. Sve se modernizovalo. Veliki sneg više nije problem. Uživajte u njegooj belini.

 

Vinko Rukavina

Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…