Uživam da sedim pored peći i osluškujem kako pucketaju varnice vatre. Kada ustanem, volim da popijem toplo mleko sa neskvikom. Ustajem uglavnom pre svih i dok se razbuđujem volim da slušam zvukove mojih petlova koji kukuriču. Vikendom, dok nema škole, volim da prošetam maglovitim ulicama u mom kraju. Ovog januara nije bilo snega što me je rastužilo, ali da je padao uživala bih da se grudvam sa mojim vršnjacima, da pravimo velikog Sneška i da se spuštamo niz najveći breg na koji je sveke godine padao sneg. Prethodnih godina, kada bi počeo da pada sneg, moj brat i ja bismo gledali kroz prozor i svaku pahulju bismo posmatrali dok ne padne u debeli beo sneg. Ove godine svako zimsko jutro sam provodila sa svojom porodicom, slasanim doručkom koji su uglavnom bila jaja ili suvo meso koje nam je tata osušio.
Zimska jutra volim iako su hladna, ali volela bih da mi uvek budu tako zanimljiva kao ove godine.
Sanja Juga 5/1
Osvanulo je hladno zimsko jutro. Probudio sam se i ustao iz svog toplog kreveta. Skočio sam na noge sa osmehom na licu i jurnuo sam ka prozoru naše hotelske sobe.
Nisam mogao verovati! Stao sam sleđen i šokiran! Napadalo je čak pedeset centimetara gustog, belog pokrivača koji se raširio preko celog igrališta, velikog košarkaškog terena, kao i fudbalskog. Takođe, pahulje i mraz su okitile guste četinarske šume i vrhove grana listopadnog drveta koji je bio ispred hotela. Kroz naš prozor čula se radost i graja dece koja su nestrpljivo čekala ovaj dan. Izašli smo napolje. Grudve su letele kao strele i pogođale decu i neki put nastavnika i vodiča. Ubrzo smo krenuli u šetnju u kojoj smo videli ogromno zaleđeno jezero, razne potoke i male vodopade koji su bili svuda. Napravili smo Sneška koji se zove Milutin i zadužili smo ga da čuva igralište i hotel. Popeli smo se na jedno veliko brdo i tu smo smo se sankali, valjali u snegu, družili se, pravili fotografije i najbitnije zabavljali se. Ubrzo je, nažalost, počeo raznobojni zalazak Sunca i tiho tmurno veče koje je manje od dečije radosti i doživljaja koji su provedeni u jednom mom zimskom danu.
Kad bih mogao otišao bih bilo kad i bilo gde da doživim još jednu avanturu sa drugarima koja je ispunjena zimskom magijom.
Jovan Venjac 5/1
Zimsko jutro
Zimsko jutro puno radosti
svakom sreću donosi.
Deca kad ustanu odmah napolje krenu
i pozovu veliku družinu.
Ujutru kad sneg ugledam
velika sreća u meni se budi,
svako dete Sneška pravi
i mnogo se trudi.
Jakna, kapa, sve me greje
dok sneg veje i veje.
Kad ima puno snega
najbolje je spuštanje
sa velikog brega.
Svako jutro
svog psa u dvorište
pustim, trči i skače
dok sneg veje sve jače i jače.
Zimsko jutro puno sreće
i zato niko
tužan biti neće.
Jana Ćirković 5/2
Zanimljivi odlomci iz romana
Robinson Kruso ima veliku želju za plovidbom iako su se njegovi roditelji protivili tome.
Nakon nekog vremena odlučio je da krene sa prijateljem. Na toj plovidbi zadesila ih je velika oluja i zato su morali da se usidre i sačekaju da oluja prođe. Vrativši se u London, sreo je trgovca kojem je ispričao koliko čezne za putovanjima po Zemlji, pa mu je trgovac predložio da krene sa njim na put. Nedugo nakon polaska, trgovac je umro, a dečak žalosno nastavio putovanje sam. Približavanjem Kanarskim ostrvima napali su ih gusari, mornarski razbojnici. Kruso je proveo nekoliko godina zarobljen. Iskoristio je priliku i pobegao, te se naselio u Brazil gde je kupio malo imanje i počeo da živi mirnim životom. Na nagovor trgovaca krenuo je u Afriku da nabavlja robove. NJihov brod je pogodila strašna oluja na kojem je Robinson bio jedini preživeli. Kada se probudio shvatio je da se nalazi na pustom ostrvu. Proveo je puno godina u samoći. Jednog dana je sa susednog ostrva spasio divljaka od ljudoždera kome je dao ime Petko i koji mu je postao prijatelj. Zajedno su provodili zanimljive trenutke, snalazili se oko hrane i održavali se u životu, maštajući kako da se spasu sa ostrva. Jednoga dana pojavio se brod na kome se desila pobuna. Robinzon Kruso je pomogao kapetanu da vrati brod i tako zaradio put u Englesku.
Bilo bi dobro da je poslušao roditelje, ali je bogatiji za brojna iskustva koja su ga koštala mnogo godina života. Ovu knjigu bih svima preporučila jer je puna zanimljivih događaja.
Jelena Lukić 5/1
Od narodnih predanja do naučnih saznanja
Pisma dugo u Srbiji nije bilo,
a pesama i pripovetki
u izobilju.
LJudi su tako učili pesme,
a niko nije znao da ih prenese.
Svako nešto svoje doda,
i nešto drugo proda.
To je Vuku mnogo
išlo na živce,
da bi se dosetio ćirilice.
Vuk je po selu odmah pošao,
a ubrzo do ljudi došao.
Zapisivao je njihove pesme,
a i učio ih ćirilicu slavnu.
Zbog toga zaboravili su prošlost davnu.
Tada su Vuka slavili svi!
Kao i dan danas svi mi.
Anđela Popadić 5/2
Još odavno pričao mi deka,
kako se živelo
s kraja prošlog veka.
Pisala se pisma
s ljubavlju i tugom
nije bilo svađe oko kompa
sa najboljim drugom.
Igrala se deca veselo i milo
a kompjutera retko je bilo.
Svi su bili srećni
nasmejanih lica
nije bilo ovih
bespilotnih letelica.
Prenosila su se znanja
sa oca na sina,
porodični posao
bio je milina.
Od svega toga ostalo je samo
da se lepih vremena prisećamo.
Pravila se prela
i sakupljalo često
i svako je znao gde mu je mesto.
Pričale se narodne
priče i pesme
i svako je znao
šta sme ili ne sme.
Sada su došla vremena nova
pa sve s može i sve se ume.
Čak i u Svemir ako treba
i svako, svakog
može da razume.
Strahinja Jakovljević 6/3