U Starčevu je živeo Vasa Zlata, svima znani Vaja, harmonikaš, mlad i naočit čovek.
Oženio se Milkom iz Dolova.
Kao mladi bračni par, kako nalaže red i običaj trebalo je ići u goste kod tasta i tašte u Dolovo, a prilika je bila za letnjeg Sv. Nikolu.
Maj mesec, lepo vreme, taman za slavu i goste.
Upregne Vajo konja u taljige, posedne svoju Milku i njih dvoje Dolovačkim drumom kroz polje polako prema Dolovu.
Pored Prvog i Drugog bunara, Parčetićeve i Antonovićeve pustare, preko Komunija došli u Dolovo.
Lepo su ih primili, i po redu i običaju dobro ugostili.
Dok su bili za ručkom, nudi tašta zeta jelima i đakonijama, a Vajo iako bi mog'o pojesti puno, bio je malo srameći, bar prema tastu i tašti, pa se sve nećkao, da se ne osramoti koliko puno može pojesti.
NJegova Milka, kako bi ga opravdala, zbog čega ne jede, odjednom je rekla: “Ne voli Vajo prasetine“ i sve je dobro završilo.
Svi su tu njezinu izjavu prihvatili i Vaju nitko više nije nudio preterano, a Vajo bi k'o onaj opavački pop Đura, mogao pojesti pola ćurke i praseću glavu i na kraju reći: “Ala sam se i pri'vatio“.
Prošla slava, red je i kući ići.
Opet Vajo uprego konja u taljige, izljubili se i pozdravili, sela Milka do svog Vaje, Vajo oši'no konja i uvatili oni puta prema Starčevu.
Kad su izašli iz Dolova, Vajo zamahne ponovo kamdžijom i kobojagi mu kamdžija ispadne iz ruke. Zaustavi konja i taljige te kaže Milke neka siđe i do'vati mu kamdžiju.
Sišla Milka s taljiga i sagla se za kamdžiju, a Vajo, kajasima ošine konja, a Milka ostala.
Viče Milka za Vajom, a on ništa. Ne zaustavlja on taljige, ali odgovara Milki: “Kad Vajo ne voli prasetine, ne voli Milka ni da se voza“.
Tako je Milka skoro iz Dolova polako peške došla natrag kući u Starčevo.
Kratka ali interesantna i poučna priča.
Moj savet vam je da kad ste na putu ili kad ste u gostima, ne prigovarajte svome bližnjemu neke postupke koje učini, moglo bi vam se dogoditi kao Milki.
Zato uživajte u svakom trenutku, a nečije postupke i komentare ostavite za kasnije i za onda kad ste na sigurnom.
Zdravi i veseli bili vaš,
Vinko Rukavina