Već se uveliko pripremamo za ovaj značajan događaj. Republičko takmičenje je ozbiljna stvar. Kada smo dobili novu nastavnicu, svi smo postali za bar mrvicu bolji. Uključujući to da smo treća godina u baletskoj školi i da za dve godine neki upisuju srednju školu baleta, nastavnica je imala pune ruke posla. Na kraju, od nas osam, tri je uspelo da dostigne nivo veći od 90 bodova na školskom tamičenju i tako prođe na republičko. Kada sam čula da sam jedna od tri odabrane, bolje sam upoznala baletski pod i potrudila se da što kvalitetnije odigram i možda osvojim neku nagradu. Nastavnica ima poverenje u nas i poštuje naše želje i talenat. Trenutno je bolesna ali volela bih da me ona isprati na scenu pred velikim brojem ljudi gde ću, konačno, osvojiti nagradu.
Veoma mi znači to što ću učestvovati i zabaviti se, a nagrada mi je najmanje važna. Naravno, mnogo bi mi značilo da osvojim neko od prva tri mesta. Bitno je verovati u sebe, a ja sam se trudila i verovala u sebe, jer da nisam nikada ne bih ostvarila svoj san.
Lara Draguša 6/1
Moja bajka
(Princeza Elena)
Jednog lepog dana u Kraljevstvu je na svet došla princeza Elena. Ona je bila tako lepa, a takođe je imala mladež u obliku srca na desnoj ruci.
Prošlo je pet meseci od Eleninog rođenja. Sve je bilo lepo sve dok jedne večeri dok su svi spavali došla zla veštica koja je otela princezu Elenu. Kad su ustali svi iz kraljevske porodice i videli da je Elena nestala, njeni roditelji su poslali vojsku širom sveta, ali princezi ni traga. Prošle su tako godine kad je princeza Elena napunila osamneaset godina. Živela je u šumi sa vešticom koja ju je terala da čisti, pere sudove, veš, da joj sprema jela... Jedne noći kad je veštica otišla na bal, princeza se išunjala kroz prozor i na putu srela magičnu pticu koja joj je rekla da je ona princeza i rekla joj gde se nalazi Elenino kraljevstvo. Ona se odmah uputila ka kraljevstvu i tamo je zatekla svoje roditelje.
Svi su bili srećni, a nakon par godina princeza Elena se udala za jednog mudrog princa i živela srećno do kraja života.
Anđela Ivković 5/2
Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji živeli su dečak i pas. Živeli su u maloj kući pored jedne guste šume.
Sve komšije su ga poštovale jer im je stalno pomagao. Kad im je ponestalo hrane on i pas su otišli u lov. Kad su stigli u šumu čekalo ih je strašno stvorenje Zmajkud. Dečak je pobegao čim ga je ugledao. Kada je zemlja čula vesti svi su mu se smejali jer nisu verovali da Zmajkud postoji. Dečak je rešio da će ljudima dokazati da Zmajkud postoji. Stalno je odlazio u šumu ali Zmajkuda nije bilo. Godinu dana kasnije dečak je otišao u pustolovine po svetu. Kad je krenuo naišao je na jedan zamak gde mora da se ispuni tri izazova da bi nastavio put. Prvi izazov je bio - popni se na najvišu planinu sveta. Drugi - pronađi najlepše drvo orhideje, dok je treći bio najteži - pronađi Zmajkuda i pripitomi ga. Dečak je krenuo na prvi, bio je mnogo težak trebalo mu je 15 dana da nađe tu planinu. I tad je krenuo na drugi. Bilo je još teže jer su orhideje bile lepe. Kad je krenuo na treći išao je svuda po šumi i naišao je na Zmajkuda. Zmajkud je krenuo da reži, a dečak još glasnije. Zmajkud se uplašio a dečak je rekao: “Neću ti ništa. Vidim da si usamljen isto kao i ja. Samo tražim da mi budeš ljubimac“. Zmajkud je pristao i rekao da će mu u svemu pomagati. Tako je dečak otišao u svoju zemlju i dokazao ljudima da Zmajkud postoji. Kad su ljudi to videli svi su u se izvinili.
Dečak je tako bio zadovoljan i živeo srećno do kraja života sa svojim novim ljubimcem.
Mitar Gojković 3/2
Ova priča nije od skoro već iz davne 1996. godine kada se desio smak sveta.
Te godine u malom gradiću zvanom Polon rodio se jedan dečak zvan Oleg. NJega su od malena zvali junakom zato što još dok je išao u školu stalno se pravio da leti i da može da upravlja svetom. Naravno da mu to niko nije verovao, ali je on znao da ima supermoći. Prošlo je dosta godina, sada je 2016. Počele su jake nepogode, a dečak Oleg, to jest ne više dečak, je to predvideo. Smišljao je plan nedelju dana, a napokon ga je smislio. Taj plan je da sve ljude odvede na jednu planinu na Havajima, jer je znao da je tamo jedna planina koja je najveća i koja može da izdrži sve. Naravno, poleteo je i to preletanje ljudi trajalo je ceo jedan dan i nakon toga je počeo smak sveta. LJudi su se držali za stene dok je Oleg stvorio štit ipred svih njih. I tako su svi preživeli.
Svi su preživeli i živeli su srećno do kraja života, a i slavili su Olega do kraja života.
Anđela Popadić 5/2
(Čarobni jelen)
Nekada davno u jednoj začaranoj šumi živeo je jedan čarobni jelen. Kako bi saznali šta se desilo ostanite do kraja ove bajke.
Čarobnog jelena su svi od životinja voleli, a ljudi su hteli da ga uhvate jer je bilo ponuđeno veliko bogatstvo ukoliko se ulovi. Jelen je sam po sebi bio raskošan i elegantan. On je bio zlatne boje, a svojim rogovima od zlata koje su imale lekovitu moć, njima je lečio sve oko sebe. Jednog dana kralj je naredio lovcima da ulove čarobnog jelena i da će za to dobiti veliku nagradu. Lovci su, naravno, pristali. Kralj im je dao otrovne strele da bi ga lakše ulovili. Ali su se grdno prešli. Kada su lovci došli u začaranu šumu, čuli su neko šuškanje u žbunu. Malo su ga zaklonili i videli su čarobnog jelena. Taman što su spremili strele, jelen im je pobegao. Pošto je jelen urađen od zlata i mišića bilo ga je nemoguće stići. Zato su rešili da idu okolo kako bi ga stigli. Međutim, čim su ga našli jedan lovac je odmah ipalio strelu i slučajno pogodio drugog lovca. Jelen se tada jako razbesneo i snažno udario nogom o zemlju. I lovcu je pobegao. Jelen je izvadio strelu iz lovčeve noge i izlečio ga je. Lovac ga je pitao ko je on. Jelen mu je rekao da ga je stvorio bog i da ljudi ne smeju da ga love. On je to odmah preneo kralju. Kralj je rekao da mu je jako žao. A onaj lovac se više nikada nije vratio.
Zaključak ove bajke je da nije sve u nagradama i zlatu!
Milica Đokić 5/1