Sve je manje onih koji se sećaju kraja pedesetih godina u Starčevu kada se pročulo da će u njegovoj neposrednoj blizini, u okolini manastira Vojlovice i u pravcu istoimenog naselja, da nikne jedna od najvećih i najsavremenijih jugoslovenskih fabrika za preradu nafte. Kao što se iz prethodno navedenog može zaključiti, ideje tadašnjih vlasti za ovu ozbiljnu investiciju svakako su starije od formalnog Rešenja o osnivanju Preduzeća u izgradnji Rafinerija nafte Pančevo koje je donelo Izvršno veće Narodne skupštine Republike Srbije 1959. godine. Upravo u razdoblju uoči službenih odluka i rešenja vladale su brojne nepoznanice i nagađanja o budućim fabričkim postrojenjima. Tako se stvorilo plodno tlo za širenje lažnih glasina, pa i prevara kojima je euforičan narod mogao lako da podlegne. Upravo o jednoj takvoj obmani žitelja Starčeva od strane prevaranta željnog lake zarade pisao je list "Borba" 25. oktobra 1957. čiji tekst prenosimo u celini.
"O Starčevu u kome je "uskoro trebalo da otpočnu" zamašni radovi na istraživanju nafte i o prvim službenicima pogona za eksploataciju ove dragocene tečnosti, pričalo se ovih dana u Pančevu i okolini. Ustvari, radilo se o jednoj običnoj prevari kojoj su naseli ni manje ni više nego 80 meštana ovoga sela. Sve je to počelo 12. oktobra. Te subote u mesnu kancelariju ušao je 25-godišnji mladić i predstavio se punim imenom i prezimenom: "Ja sam Dragoslav Krupež, inženjer Zavoda za geološka i fizička istraživanja u Beogradu!", a zatim je nastavio ubedljivo svoje izlaganje.
Kada su mu zatražili dokumenta, izjavio je da će sutra doći još dva druga inženjera koji će doneti potrebna ovlašćenja. Dobar prijem u selu, Krupež je još bolje uzvratio. Počeo je da sređuje stvari. Objavio je da se traže radnici i službenici. Plate koje je najavio primamile su veliki broj meštana. Odabirao je ljude koji su po njegovom "stručnom" mišljenju dorasli postavljenim zadacima. Pri prijemu u službu Krupež je odmah, pozivajući se na član 21 Zakona o rudarskom i nadzemnom radu, izdavao rešenja o postavljenju na kojima je bila naznačena i plata od 8.600 do 21.700 dinara. Usto, u rešenju je bilo naznačeno da će radnici dobiti i gumene čizme, odela i ostalo. U kancelariju "inženjera" Krupeža dolazilo se kao na ćabu. Za svega nekoliko dana "kolektiv pogona" brojao je 80 radnika i službenika. Sakupljen je i alat. Počeli su i prvi radovi, zabodeni su pijuci u banatsku ravnicu na mestu prema Omoljici. Radnicima koji su se interesovali za mehanizaciju govorio je da će uskoro stići potrebne mašine. Pored alata, Krupež je od svakog zaposlenog zahtevao i novac, kako je on rekao: za potrebe nabavke radničkih i zdravstvenih knjižica i formulara za prijavljivanje Zavodu za socijalno osiguranje. Sumnje nije bilo, jer je on na licu mesta popunjavao obrasce za prijavu Zavodu za socijalno osiguranje. Samo pri ovoj akciji Krupež je sakupio 25.000 dinara.
Možda bi poslovi u ataru Starčeva i dalje "napredovali" da Krupež nije sa novcem koji je dobio za knjižice i ostalo počeo da pijanči. Bio je redovan gost kafana u Pančevu, a i u samom selu. Tada su se u "istraživačke" poslove umešali i organi unutrašnjih poslova iz Pančeva. "Pogon" je zatvoren pet dana posle "svečanog otvaranja". Iz materijala prilikom saslušavanja u Sekretarijatu unutrašnjih poslova vidi se da se radi o jednom prepredenom varalici koji se izdavao za inženjera Zavoda za geološka i fizička istraživanja u Beogradu, kako je prvi put Krupež tvrdio, a pred organima Sekretarijata ovu izjavu on je zamenio zvanjem poljoprivrednog tehničara seljačke zadruge u Rašancu kod Požarevca, gde je na poslu bio sve do 25. avgusta ove godine. Međutim, iz lične karte utvrdilo se da je Krupež mašinski bravar."
D. Mergel