"Osim ovog mosta na crepajskom, još dva druga mosta prelaze preko Nadelja: na novoseoskom i bavaniškom putu. Južno-istočno šuma Vojlovica, na drugoj suprotnoj severo-zapadnoj strani, međom od Tamiša pa do crepajskog puta preko Nadelja u dužini od 3000 korači, jedna redutna linija, a sa četvrte južno-zapadne strane, služi Tamiš reka, rit a iza njega Dunav - sad santama gustim pun, Pančevu i njegovoj prostranoj utrini kao okvir. Utrina je - kao i svaka, čista, otvorena ravnica, gde marva i konji pasu, i gde behu u mirno doba svake godine veća vojena vedžbanja. Loza je u novije doba između Nadelja i varoši zasađena. Al od kraj varoši na jabučkom putu između ovog i Tamiša čak do one redutne linije i atara otegli se vinogradi. Ivica varoši u slici četverougla sastoji se iz širokog, drvima redom zasađenog puta: duža strana između bavaniškog i crepajskog puta, iz ove linije u sredi ulazak puta sa Novog Sela; s kraće strane od Vojlovice: vojena bolnica, mihajljevićev vrt (Narodna bašta prim. aut.) i građansko strelište do puta starčevačkog; a od Jabuke opet redutama utvrđen put od Tamiša do crepajskog druma. Na ulasku jabučkog puta i crepajskog na roglju i između oba, oko dudare, dalje na ulasku novoseoskog druma stajahu nam gotove već redute od oba mernika (inženjera prim. aut.) Lukića i Mihaila Acingera građene na usluzi."
U nastavku teksta opisuje se veče nakon prve, neslavno završene bitke. Nakon upriličenog većanja se ipak odlučilo da se jedinice konsoliduju i upuste u novi okršaj umesto da se upute prema Beloj Crkvi i Bazjašu te prepuste Pančevo protivniku. Tom prilikom vojvoda Knićanin izjavio je kako "on glavom svojom za svoju vojsku i njenu bezuslovnu poslušnost dobar stoji", na šta su se takođe obavezali kapetani Jovanović, Šarić i znameniti Adam Kosanić.
Sledi predviđena brojnost vojnih snaga: "Vojska će biti nameštena u tešnjem šestaru, onom ivicom varoši, počem je onaj prvi okvir tako prostran, da bi i 100,000 vojske u njemu mogle manevrisati. Ovu je misao prvi Knićanin naznačio, što dokazuje, kojeg je urođenog ratnog dara taj naš heroja u sebi imao. Neprijatelj imađaše svega: 8 bataliona pešadije, 8 satnija husara, 24 topa. Sve listom odabrana, pre carska vojska, oko 10,000 ljudi. Mi imasmo, kad učislimo i građanstvo pančevačko, koje je svagda bilo oduševljen, hrabar, veliki faktor u našem ratu, izvan batalijona domobranaca njinih, - preko 15.000 vojnika; po svoj prilici nije nam protivnik bio snagom dorastao."
Ovakav je bio prostorni raspored jedinica vojvođanskih Srba među kojima beše i jedan starčevački prekaljeni borac: "Levo krilo, od Tamiša do Crepajskog puta, brigada Knićanin. Na najizloženijem mestu u reduti ovde na roglju Teodor Lazić, junak poznat nam sa Tomaševca; iza nj kao potpora Paja Putnik, jarkovački delija; na krajnjem levom krilu u vinogradima izmeđ jabučkog druma i Tamiša, kod cigljane, Adam Kosanić sa svojim batalionom potkrepljenim sa tri satnije Varadinaca pod kapetanom Milinkovićem, četir topa pod Pantom Čarapićem. Ovde se nalažaše jedno jato oružanih Pančevaca. Starina David Starčevac od Lipiske (bitka kod Lajpciga 1813. godine u Napoleonovim ratovima prim. aut.) još vojnik, mojeg pokojnog oca tadašnji sadrug - njin uzor."
(nastaviće se)
Dalibor Mergel