Print this page

VUKOVAC – RADOVI UČENIKA OŠ “VUK ST. KARADŽIĆ”

05 April 2026
(0 votes)

Moj san

            Jedne letnje večeri moj komšija i ja,  dogovarali smo se da ujutru idemo na pecanje. Te večeri kad smo se spremali, trebalo je da se dogovaramo gde ćemo da idemo na pecanje. To veče  sam kasno zaspao i sanjao sam pecaroški san. Sanjao sam  jedno  dobro mesto za pecanje. U snu sam  video da smo tamo upecali velike ribe.

            Ujutro sam predložio komšiji da idemo na to mesto. Kad smo stigli tamo počeli smo da pecamo. Taj dan smo upecali najviše riba. Toga dana sam shvatio da mogu i snovi da se ostvare.

Ivan Barić 5/3

* * *

            Moj san je da kada porastem da budem najbolja odbojkašica u celoj Srbiji.

            Volela bih da idem na svetska prvenstva. Mnogo volim odbojku i veoma sam dobra u njoj. Odbojci sam verna kao niko nikada. Svaki dan kada nemam trening, dosađujem se. Najviše volim da treniram, a još više volim kada imamo utakmice. Takođe, volim i kada na treningu igramo odbojku i pobedimo. Mada, nije važno uvek pobediti, nego je važnije igrati. Ali,  ipak ne mogu da kažem da ne volim kada pobeđujemo. Svako veče posle treninga dođem kući umorna i iscrpljena. Uvek se iznerviram kada ne mogu da idem na trening zbog zubara i drugih obaveza.

            Najviše bih volela da ostvarim svoj san.

 

Jovana Čalić 5/3

* * *

            Jedne noći sanjala sam da sam ušla u čarobni svet. Srela sam malu vilu koja mi je rekla da mogu da letim, ako to jako poželim.

            Raširila sam ruke i poletela. Letela sam iznad livada, gledala sam u cveće i reke ispod sebe. Srce mi je brzo kucalo i nisam razmišljala ni o čemu. Osećala sam se kao prava vila. Letela sam iznad šarenog cveća i u tom trenutku naletela sam na vilenjaka koji me je odveo u neku šumu. Pokazao mi je  vilenjački cvet i rekao mi je da ne smem nikome da kažem.

            Kada me je mama probudila, bilo mi je jako žao. Ispričala sam sve mami i rekla da bi trebala to opet da sanjam.

Andrea Pavlović 5/3

* * *

            Jedne večeri dok sam spavala, sanjala sam veoma uzbudljiv i zanimljiv san. U tom snu, imala sam krila i mogla sam da letim gde god bih poželela. Letela sam sve do mora i onda bi sa visine gledala to nestvarno ogromno plavetnilo. Mogla sam da preletim daljine i da vidim velike ribe kako se kreću po moru. Videla sam čak i ogromne ajkule. Posle preletanja mora odletela sam čak do Afrike. Tamo sam u letu posmatrala divlje životinje. Osećaj da letim iznad velikog slona i strašnog divljeg lava bio je nestvaran. Mogla sam da se spustim  tako  blizu njih, a opet ako osetim  opasnost samo zamahnem krilima i vinem se u visine. Nakon Afrike doletela sam do Pariza. Tamo sam letela oko Ajfelove kule pa sve do samog vrha. U povratku ka  kući prošla sam iznad jedne prelepe reke Sene.

            I to je bio jedan moj uzbudljiv i zanimljiv san koji nikad neću zaboraviti.                                 

Dunja Veličković 5/3

 

U Vilinskom gradu

            Duboko u šumi, skriveno od ljudi, nalazi se mesto o kojem se priča samo u bajkama - Vilinski grad. Nikada nisam verovala da ću zaista i da kročim tamo. Jednoga dana, dok sam šetala šumom, ugledala sam vilu. Prišla sam joj i upitala da li postoji grad vila i ona mi je ljupko odgovorila da postoji. Bila sam presrećna i pitala sam je da me odvede tamo. Vila me je uhvatila za ruku i pomoću njenih krila  odletele smo u Vilinski grad. Tamo sam videla mnogo vila koje su letele i sve su bile drugačijeg izgleda. Privukla mi je pažnju ogromna prodavačica sladoleda.

            Vilu koju sam upoznala se zove Lola. Ona ima prelepa roze krila. Dala mi je mapu kako bi se bolje snašla i obišla ceo grad. Prvo sam htela da odem u onu veliku prodavnicu sladoleda  da isprobam što više ukusa. Posle sam išla na bazen  koji je napravljen od istopljene šećerene vune, od koje sam bila sva ulepljena od šećera. Nakon toga otišla sam u šumu u kojoj je bilo mnogo cveća, reka, raznog drveća i mnogo životinja. Posle svih uzbuđenja osetila sam umor. Otišla sam u jedan hotel kako bih se odmorila. Tamo je, takođe, bilo sve magično. Stolice su bile od čokolade, lampe kao lizalice, a prozori u obliku cveća. Jedna bila me je odvela u sobu. Kada sam se probudila, sačekala me je Lola i odvela kući.

            Mnogo mi se svidelo u Vilinskom gradu i nikada neću zaboraviti taj dan. Posle ove male avanture ušla sam u kuću puna utisaka i ispričala svojoj porodici kakvu sam magiju doživela.  

Nevena Tasić 5/2

 

Najčudnija knjiga

            Meni je najčudnija knjiga koju sam pročitala “Isidora Mejn“. Izabrala sam je jer mi čudno to što joj je mama vila, a tata vampir. Ona ima ružičaste obraze kao vila i voli da ostaje dugo budna kao vampir i ima zeca koji se zove Pahuljica, ali nije beo nego roze, i to je čudno.

            Ova knjiga mi je najčudnija jer spaja vile i vampire. I nikad ranije nisam videla takvu knjigu.

Mila Terzić 5/3

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…