All for Joomla All for Webmasters

Reč-dve o... Zoran Petrov Nale, golubar

06 February 2025

“Rođen sam u kući golubara. Moji su otac i deda držali ukrasne golubove, teške rase, kao što su: kokošari, engleski gušani, dobošari. Rođen sam kući, pravi Starčevac, a i moji su starosedeoci. Moji su bili poznate zanatlije, šnajderi, u to vreme jako cenjeni majstori.

Samo sam ja prekinuo tu tradiciju i otišao u bravare. Od malena sam se družio sa golubovima i kao mali hodao za njima, ne bi li ih uhvatio... Tako, već od šeste godine počinjem da uočavam razliku između letača i ukrasnih golubova, a pobeđuje ljubav prema visokoletačima. Znate, posle rata golubovi su odgajali mnogo sela i porodica, nije bilo kuće da nema golubove. Kada je vreme odmaklo, tamo sedamdesetih, najviše je bilo golubara, srpskih visokoletača, maltene svaka treća kuća je golubarila. Vremena koja su usledila nisu bila dobra za nas, golubare. Razvoj industrije i tehnologije uticao je na to da deo golubara iz raznih razloga napusti golubarstvo. Danas su ostali samo oni koji su imali posebnu ljubav prema golubu.

            Imao sam u školsko doba lepe letače, dobio sam ih od brata Zoke kada je otišao u vojsku. Za to vreme kada je oblak stajao u jedno mesto skoro više od pola dana nije bilo vetra ni strujanja i stoga su golubovi letači po ceo dan i silazili. Uvek sam golubove držao na tavanu jer i dan danas njima tako sodgovara i prija. Kako  sam rastao tako sam i  napravio prvi kavez od sanduka za krompir. Tu je moglo da stane dvadesetak golubova.

            “Terao“ sam golubove i leti i zimi, dva dana pauze, pa “teranje“. U mom “donjem kraju“ bio sam među najboljima. Dobre sam golubove imao, a imam i sad. Samo u to vreme hrana je bila kukuruz, žito, suncokret, hleb i prekrupa, krupna, a od lekova bio je živomicin, beli luk, tri kockice, slaninica tanka i tri-pet zrna bibera crna.  Nije bilo bolesti kao danas. Uvek sam držao higijenu na nivou  i nisam imao bolesne golubove tako i dan danas na prvom mestu je čist kavez i zdrav golub. 

Dobar golub mora da je dobre krvi u sebi, da je poreklom od dobrih roditelja koji su postizali vrhunske rezultate, pa koreni u srodstvu ili polusrodstvu daju vrhunske naslednike. Uz to mora da postoji i oštra selekcija kako bi se odabrala prava ekipa za utakmicu. Svoje golubove počinjem da spremam za narednu sezonu posle dva dana, nakon završene takmičarske sezone i tu je ključ uspeha.  Golubovi se hrane jednom u danu, uveče u pet ili šest sati i posle pola sata  daje im se voda, najbolje odstojala ili bunarska, koju danas retko ko ima, a najbolja je izvorska. Golubove razdvajam, posebno mužjaci i posebno ženke koje spajamo u drugoj polovini januara pa ih držim sve do prvih 4-5 leta, onda se razdvajaju i selektiraju. Najduži lete na drugi dan, a kraći svaki dan, dok ne pokažu svoj kvalitet i volju za letom. Tako je to u golubarstvu, ništa nema slučajno, mora da se radi, a da se ima vremena i da se gleda svaki trenutni let golubova. Ni malo nije lako ispraviti rezultat, to je vrh uspeha svakog golubara naročito danas, kada se vreme u toku dana menja dva tri puta, kada ima mnogo grabljivaca koje se hrane golubovima jer su polja prazna, nema pernate divljači. Naš golub nikome nije neprijatelj, a ima 1000 neprijatelja!

            Ono što “bode“ golubara je nepravda prema našem golubu. Sve zveri, grabljivice i ostale štetočine, zaštićene su zakonom, samo naš srpski vsokoletač nije. Leti po celim svetu postižući zavidne rezultate, a mi dozvoljavamo da se njime grabljivci hrane...  Ove godine, mi, starčevački golubari, održali smo drugu skupštinu, podelivši nagrade uspešnim golubarima koji su napravili rezultate, pa sam ja ove godine imao sreću i napravio sjajne rezultate.

            Imamo u Srbiji oko 20.000 golubara registrovanih u četiri ili pet saveza, jer je došlo vreme - neće niko nikog da trpi i ljudi su postali sve zavidniji ljubomorniji što samo dovodi do loših međuljudskih odnosa. Jedan stari, sada pokojni golubar, rekao  mi je: “Ako hoćeš da unazadiš golubara, priznaj mu sve, svakog goluba koji mu dođe mokar i peške, ima da se izgubi najmanje pet godina samo to mnogi golubari, takmičari ne razumeju ili neće da shvate pa vele ako je prošlo jednom što ne bi i drugi put. Za sada dobro sarađujemo sa Mesnom zajednicom i predsednikom Andrejićem, tako ćemo u narednoj sezoni gledati da u što boljem svetlu predstavimo svoje Starčevo, da se čuje za nas iz kluba 823 “Golub“  i da pošteni golubari ostvare najbolje rezultate i blistaju u golubarstvu“.

Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…