Kako si zavoleo automobilizam?
- Na televiziji sam voleo da gledam driftom - emisije. Sa ocem sam potom često bio u publici i gledao uživo kako to izgleda. Jednom prilikom, kao gledaoce su nas pustili u boks. Malo smo pričali sa vozačima i onda sam seo prvi put u trkački automobil. Osećaj je bio izuzetan i tada sam istinski zavoleo ovaj sport.
Da li se neko u porodici bavi automobilima?
- Moj otac vodi autolimarsku radnju. Obojica deda se, takođe, bave poslovima vezanim za mehaniku i limariju za vozila pa sam tako od malena sa njima u radionici gledao, pomagao i zavoleo automobile. U krilu sa ocem sam držao volan još sa sedam-osam godina.
Kakav je ovo sport?
- Vozim drift trke. Nije u pitanju klasični automobilizam na kome je bitna samo brzina, već specifični sport koji se ocenjuje u skladu sa načinom na koji se vozi. Taj način vožnje je - kada automobil kontrolisano proklizava i održava se na stazi, što je neverovatno uzbudljivo. Prvi put sam morao da sačekam sneg kako bih probao drift.
Kako si došao do prvog trkačkog automobila?
- Prvi i jedini auto do sada mi je BMV 46 sa motorom 2.2. Naravno, on takav nije mogao biti spreman za trke već smo morali da ga preradimo i izmenimo mnogo togai kako bi mogao da učestvuje na predkvalifikacijama. Motor je kasnije zamenjen sa 2.5 koji ima 192 KS, ali je i on slab. Nadam se da ću još ovu godinu voziti taj auto, a za narednu ćemo spremiti drugi. Kako je to regulisano zakonom, ti si izuzetno mlad?
- Sa 14 godina ne mogu da dobijem vozačku dozvolu i učestvujem u saobraćaju, ali mogu učestvovati uz saglasnost roditelja na svim takmičenjima. Vozim već tri godine jer mi je dozvoljeno, ali je od skoro i to izmenjeno, pa sada početnici moraju da imaju najmanje 14 godina.
Kako izgleda drift takmičenje?
- Postoje dve kategorije, “strit“ i “pro“. Razlika je u snazi motora pa je tako “strit“ klasa do snage motora od 300 konjskih snaga, a “pro“ preko 300 KS, bez gornje granice. Učestvujem u “strit“ kategoriji. Uspeo sam da prođem predkvalifikacije i tek sada od marta ove godine mogu da se borim za bodove. I do sada sam učestvovao ravnopravno, ali nisam mogao da skupljam takmičarske bodove.
Kako se ocenjuje takmičenje?
- Vožnja je veoma zahtevna i ne može se voziti pravolinijski već tokom cele vožnje auto mora da ide bočno, mora da proklizava dok se prolaze prepreke. Takmičenje se odvija u paru. Parovi se prave tako što najbolje plasirani ide u paru sa najslabije plasiranim i tako dalje. Drugo vozilo mora da prati prvo, a kasnije se vrši zamena pa onaj ko je bio prvi sada je pratilac. Prvo vozilo se naziva “lider““ dok je pratioc “čejser“...
Kakvi su rezultati?
- Pre nekoliko dana, 17. maja ove godine, u Čačku sam prvi put zvanično učestvovao u trci za bodove i od 14 takmičara osvojio sam četvrto mesto. Vreme je bilo izuzetno loše. Kiša je padala tokom celog dana, što je uticalo na trku, ali sam zadovoljan i nadam se da će sledeći put biti bolje.
Kako je sa finansiranjem takmičenja?
- Ovaj sport spada među najskuplje i naravno da je teško obezbediti sredstva. Za sada imam dva velika sponzora bez kojih ne bih mogao ništa da postignem. To su BMV delovi “Putica“ iz Pančeva (Dragan i Neda Putica) i auto centar “Velja“ iz Beograda (Velimir Raščanin). To su poslovni partneri i dobri prijatelji. Nadam se da će sa rezultatima doći i veći sponzori jer se bez njih u ovom sportu ništa ne može postići.
Kakvi su planovi za budućnost?
- Nakon završene osnovne škole planiram da upišem srednju saobraćajnu, pa kasnije, možda i nešto više. Nadam se da ću se baviti automobilima i u budućnosti profesionalno. Imam vremena napretek. Bilo bi veoma dobro i za mnoge druge koji bi želeli da se bave ovim sportom - da se u bližem okruženju napravi neka staza za trening.
Predrag Stanković
