All for Joomla All for Webmasters

Milica Stefanović, Udruženje žena “Neolit“: Uživanje u lepoti ručnog rada

06 February 2025

           Milica Stefanović je rođena 1960. godine u Vršcu i od tad je živela u Beloj Crkvi do svoje 20. godine. Tu je završila osnovnu školu i gimnaziju.

Kao osnovka bila je članica školskog hora, a kasnije je počeo da je interesuje sport pa je kao gimnazijalka trenirala je odbojku i rukomet. Zatim upisuje Višu ekonomsku školu u Beogradu. Tokom studija je upoznala supruga Milosava za koga se ubrzo udala i od tada živi u Starčevu. Sa njim ima dva sina, Damira i Vladimira, i ponosna je baka unukama Tijani i Nikolini. Udovica je. Svoj radni vek je provela kao trgovac do skorašnjeg penzionisanja. U slobodno vreme voli da se bavi ručnim radom, da putuje, rekreativno šeta, čita knjige. Potpredsednica je Udruženja žena “Neolit“.

            Od kada se bavite ručnim radom?

            - Još kao devojka volela sam da radim goblene i da heklam. Učila sam od moje mame Anke. Kasnije, kad god sam imala slobodno vreme, koristila sam ga da heklam ili vezem. Radim sve, od velikih trpezarijskih stolnjaka do ukrasa za jastučiće. Volim i da heklam korpice od pamučnih traka u raznim bojama.

            Šta je najlepše što Vam je ovaj hobi doneo?

            - Tu pronalazim sebe, a slobodno vreme utrošim u nešto lepo i korisno. Za bilo koji ručni rad potrebno je mnogo truda uložiti. Oni koji se u to razumeju, to i cene, dok kod omladine i nema baš  interesovanja za ovakav hobi...

            Znamo Vas kao potpredsednicu Udruženja žena. Kada ste se pridružili i s kojom idejom?

            - Učlanila sam se među prvima, još pre 11 godina. Okupile smo se da se  družimo, a onda smo gledale kako to druga udruženja rade, pa smo smišljale kako da organizujemo naše aktivnosti. U početku nam je bilo veoma teško jer nismo imale svoju prostoriju i sve smo radile kod kuće. Onda smo dobile prostor na drugom spratu u Domu kulture, ali to je za mnoge članice bio problem zbog penjanja. Od skoro imamo svoj novi prostor u prizemlju u samom centru i to je ono što nam je bilo potrebno da možemo da radimo punom parom. Poslednje što smo radile su bili novogodišnji i božićni aranžmani, a prvi put smo ove godine pravile badnjake.

            Nekada se to čime se sve vi bavite učilo na časovima domaćinstva u školi. Da li postoji danas interesovanje dece za ručni rad?

            - U početku smo imali radionice za školsku decu. Pomagali smo im da ukrašavaju jaja za Uskrs, pravili smo im kolače. Sada, u januaru, bili su nam izviđači, da ih učimo kako da zašiju dugme i slično. Decu iz škole nam nastavnici i učitelji redovno dovode da vide čime se sve bavimo pa će se tako, možda, neko i zainteresovati za ručni rad. Kod nas, sve to čime se mi bavimo, mogu da nauče.

            Kako se vi, članice Udruženja, usavršavate?

            - Periodično organizujemo radionice na kojim učimo neke nove tehnike. Pre dve godine imali smo radionicu tkanja. Prvo smo učile da radimo na ručnim razbojima, a onda i na velikom. Imamo i mašinu za šivenje, pa šijemo stolnjake i druge stvari. Nešto što smo skoro naučile je pravljenje ukrasnih sapuna. Ove godine planiramo radionice veza.

            A učešća na manifestacijama?

            - Imamo lepu saradnju sa mnogim udruženjima iz okolnih mesta. Kad idemo u Banatsko Novo Selo, mesimo banatski hleb, u Dolovo nosimo štrudlu za takmičenje, u Ovči se nadmećemo za najbolji kolač od višnje... Najnovije nam je takmičenje za najlepšu panj-tortu koja se bira u Starčevu kod Petrovca na Mlavi. Poslednje nam je bilo takmičenje za najbolju pitu od kiselog kupusa gde se takmičila moja pita i osvojila sam prvo mesto. Udruženje “Đetvan“ iz Vojlovice priređuje čajanke uz muziku i to je tek jedno lepo druženje. Ovakve manifestacije su lepa prilika da se ispričamo sa ženama iz drugih udruženja i da tako razmenimo iskustva.

            Kao prave domaćice,  svake godine ugostite brojna udruženja na manifestaciji Slavski kolač.

            - Takmčenje za najbolji slavski kolač ove godine organizujemo po 11. put. Održaće se u nedelju, 9. februara, u velikoj sali Doma kulture sa početkom u 13 sati. Pozivam sve zainteresovane da umese slavski kolač i donesu ga. Nije neophodna nikakva prethodna prijava. Zahvaljujem se Mesnoj zajednici i našim sponzorima koji nam pomažu u realizaciji ove  manifestacije. Spremamo i bogat kulturno - umetnički program, svi su dobrodošli na ovo druženje, da se pokažemo kao dobri domaćini. 

            Šta biste na kraju poručili našim čitateljkama?

            - Pozvala bih sugrađanke da se učlane u naše udruženje. Vrata su svima otvorena ponedeljkom, sredom i petkom od 9 do 12 sati i svako može da svrati i obiđe naš izložbeni prostor, a može i da pazari neki originalni poklon.

Milena Jovišić

Top
We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…