Tabor je počeo 27. jula noćnim putovanjem autobusom, da bi dan kasnije trajektom izviđači stigli u Herceg Novi. Miris mora, zvuk talasa i letnji povetarac pratili su Starčevce do smeštaja u Bijeloj, koji se nalazio na samoj obali mora. Nakon divnog dočeka domaćina, organizovana je raspodela po sobama i vodovima uz kratak uvod u simbolični okvir, koji je izabran u šaljivom duhu - “Sunđer Bob u Atlantidi“. Po dolasku vreme nije poslužilo za kupanje, pa su skauti uživali u šetnji plažom ispod visokih palmi. Nebo se ipak brzo razvedrilo pa se već popodne iskoristilo i za prvo kupanje. Narednog dana nakon jutarnjeg zbora, podele dežurstva i doručka, koje odlikuju svaki tabor, odmah se otišlo na plažu. Potencijal mora nije smeo da se propusti. Na plaži su dežurni vodnici napravili manje takmičenje kako bi utvrdili da li su svi naši mališani dobri plivači. Kasnije su na red došli i sportovi na vodi. Za to vreme izviđačačke vođe, koje tog dana nisu bile dežurne, otišle su u istraživanje obližnjih mesta kako bi prikupili što više informacija o znamenitostima u okolini i mogućnostima za dodatne aktivnosti. Veče je bilo rezervisano za kulturno-zabavni program uz koreografije i tokom dana osmišljene himne novonastalih vodova na taboru. Kreativnosti u nazivima nije manjkalo pa su vodovi nosili nazive “Patrikovo čelo“, “Neptunovi balončići“ i “Posada ukletog Holanđanina“. Sledećeg dana je i svaka spavaonica dobila svoje ime, tako da su vođe bile u “Sendinoj gajbi“, mlađi izviđači u “Kofi sa pomijama“, mlađe planinke u “Školi gospođe Pufne“, a najmlađi poletarci u sobi “Patrikov kamen“. Na vratima spavaone su imali ilustracije naziva, kao i crteže sa likom i imenima svih iz sobe. Ovakav spisak služio je i da se pored imena članova, upisuju zvezdice za urednost sobe i disciplinu. Treći dan je počeo jutarnjim kupanjem u moru da bi se zatim skauti spremili za obilazak Herceg Novog. Svi su obukli iste majice radi veće bezbednosti i preglednosti grupe. Redom su se obilazile znamenitosti ovog grada, gde se zaista može uživati u njegovoj lepoti i istoriji. šetalište, tvrđava, stari deo grada i brojni postamenti i mediteranski detalji zainteresovali su sve prisutne. Uniformisana grupa privlačila je pažnju i lokalaca. Tako su se po povratku u Bijelu skautima pridruživala i lokalna deca u pratnji roditelja. Treće veče završeno je karaoke žurkom. Sledećeg dana bila je najavljena kiša pa su vođe organizovale “lov na meduze“. Zadatak vodova je bio da pronađu što više meduza, a svaka od njih je nosila isti broj bodova dok je najskrivenija, plava meduza, nosila duplo više od ostalih. Naravno, nije reč o pravim meduzama, već papirnatim, postavljenim svugde po smeštaju. Takmičarski duh je zavladao atmosferom čak i kod onih najstarijih. Smeh se čuo sa svih strana dok je svako zasebno detaljno posmatrao nove i neobične predmete kroz hodnike. Kada je isteklo vreme, svi su se vratili na prvobitnu poziciju i nestrpljivo čekali proglašenje pobednika. Nakon prebrojavanja ulovljenih meduza od papira ispostavilo se da je vod “Patrikovo čelo“ odneo pobedu. Iako je veći deo tog dana proveden u zatvorenom prostoru, vreme je kvalitetno iskorišćeno za zbližavanje i zabavu.
Svaki dan je bio jedna nova avantura i priča za sebe. Tako su petog dana svi učesnici tabora postali posada jednog čarobnog brodića koji im je pokazao sve čari Boke Kotorske sa vode. Krstarenje Bokom ostavilo je upečatljiv utisak, ali se kao najveći istakao poseta Plavoj špilji, jedinstvenoj pećini u kojoj se sunčevi zraci prelamaju pod vodom i osvetljavaju tavanicu u plavo. Reakcija svih je bila istovremeno “uvauuu“. Unutar pećine uskakalo se u vodu sa brodića. Iako je voda bila prilično hladna, prizor je bio zapanjujući. Nakon špilje, plovidba je dalje nastavljena do plaže Žanjice. Skauti su se tu podelili u dve grupe. Onu koja istražuje kopno i grupu koja istražuje podvodne čari. Nekoliko starijih članova oprobalo se i u ekstremnim sportovima na vodi. Ovde se organizovala i pomoć neplivačima da savladaju strah od vode. Naredni dan protekao je mirnije, u duhu odmora. Prepodne je provedeno u šetnji i kreativnim radionicama u vidu pravljenja brodića od papira, sakupljanja školjki i osmišljavanja “morskih priča“. Popodne, naravno, kupanje, sladoledi i uživanje u čarobnom zalasku Sunca. Šetnja uz plažu do Đenovića i nazad, sve je brzo pripremila za povečerje. Sedmog dana, organizovan je turnir u odbojci, fudbalu i košarci. Mešoviti timovi su bodrili jedni druge, a vodnici su pokazali pravi takmičarski duh. I ovog dana bilo je vremena za kupanje, a ono što je bilo posebno važno je da, zaključno sa ovim danom, više nije bilo neplivača. Ko god je krenuo na ovaj letnji kamp sa strahom od vode ili bez veštine plivanja, to je prevazišao i samostalno zaplivao.
Izlet u Kotor i to za vreme karnevala, bio je okosnica osmog dana avanture. Do Kotora se putovalo trajektom, pa je za mnoge već to bio poseban doživljaj. Ulice Kotora bile su šarene, ispunjene maskama, muzikom i pozitivnom energijom. Skauti su obišli Stari grad u majicama, letnjeg tabora koje su doprinele da se osećaju kao odlična karnevalska grupa. Posebnu pažnju najmađih članova privukao je ogromni kruzer koji je bio usidren na pristaništu. Narednog dana organizovana je trka brodića na plaži, kao i ponovni obilazak Herceg Novog u potrazi za savršenim suvenirima, kako za uspomenu tako i za svoje voljene, dok je uveče organizovana poslednja žurka za kraj letnjeg tabora. Poslednji, deseti dan iskorišćen je za još jedno kupanje, kao oproštaj od mora, pa zatim pakovanje i sumiranje učinjenog.
Puni utisaka, zagrljaja i planova za sledeću sezonu, izviđači su se uputili svojim kućama. I ovaj izviđački letnji kamp nije bio samo odmor - to je bio život u malom, uz more, drugarstvo, izazove i podršku. Naučilo se mnogo, jedni o drugima i o sebi. Ono što je dodatna vrednost svake nove izviđačke avanture je stvaranje nezaboravnih uspomena za ceo život.
Vanja Deninger