U tom trenutku nemački učitelj bio je Bartolomeus Holubek, a hrvatski Toma Mihajlić. No, počeci školstva u Starčevu počinju mnogo ranije, u drugoj polovini 18. veka. Podaci iz 1777. govore da su tada Nemci i Srbi imali po jednog učitelja. Sreta Pecinjački beleži da je prvi učitelj srpske škole bio izvesni magister Stefan, a drugi Andrej Urošević. Godine 1803. srpska škola je imala 17 đaka, da bi deset godina kasnije, 1813. brojala 30 učenika. Tada je učitelj bio Mihajlo Ivić, a veroučitelj pop Avgustin Ranisavljević. Iako se pomenuta 1777. ne može uzeti za početnu godinu, svakako se za starčevačko školstvo može reći da traje duže od dva i po veka. U tom razdoblju u našem mestu radili su i delovali razni prosvetari koji su ostavili većeg ili manjeg traga u ovoj sredini, mnogi su aktivno učestvovali u društvenom životu, bili odlični pedagozi i na pravi put izveli brojne generacije. Veo zaborava prekrio je životne priče učitelja koji su u Starčevu služili pre stotinu i više godina. NJihova se imena mogu naći samo u arhivskim spisima ili na malobrojnim sačuvanim starim dokumentima poput onog koji se čuva u starčevačkom muzeju.
Jedan od prosvetnih pregalaca koje spominje mađarska literatura, a kao učitelj je sedam godina proveo u Starčevu, zvao se Ferenc Janda. Rođen je u Podolju u Trenčinskom kraju u današnjoj Slovačkoj kao sin Jana ili Janoša Jande i Elizabete Egri. Janoš je 40 godina radio kao učitelj, imao je pet sinova od kojih su četvorica krenula učiteljskim putem. Ferenc Janda je srednje obrazovanje završio u Požunu to jest Bratislavi i Trnavi, a zatim je stupio u učiteljsku školu u Trnavi. Godine 1870. stekao je diplomu višeg učitelja.
Na početku karijere često je menjao mesto službe radi sticanja iskustva: bio je pomoćni učitelj od 1870. do 1871. u Diosegu (danas Sladkovičovu) u Požunskoj županiji, od 1871. do 1872. u Podolju, od 1872. do 1873. u Estergomu, a redovni učitelj od 1873. do 1877. u banatskom selu Sefkerinu. U periodu od 1877. do 1880. radio je kao učitelj u Maureniju u rumunskom Banatu, zatim od 1880. do 1885. u selu Dužine kod Plandišta, od 1885. do 1892. u Starčevu, da bi u septembru 1892. bio imenovan za školskog upravitelja u Perlezu i na tu dužnost stupio u januaru iduće godine.
Bio je sekretar podružnice učiteljskog društva u Ulbeču, a kasnije u pančevačkoj podružnici istog društva najpre sekretar, zatim potpredsednik, a bio je i član upravnog odbora Južnougarskog državnog učiteljskog udruženja. Za uspešno podučavanje mađarskom jeziku više puta je dobio priznanja od viših vlasti, godine 1886. za vreme službe u Starčevu Torontalski županijski upravni odbor nagradio ga je sa šest zlatnika. Potpisuje se kao autor brojnih stručnih članaka o školstvu objavljenih u pedagoškim i prosvetnim časopisima i drugim glasilima toga doba. Držao je i predavanja na skupovima učiteljskih udruženja: u Modošu to jest Jaši Tomiću 1883. godine, te u Bečkereku (Zrenjaninu) i Novom Aradu 1893. godine. Tačan datum i mesto njegove smrti nisu poznati, navodi se samo da je umro nakon 1905. Na istoričarima i zaljubljenicima u prošlost ostaje da istraže još novih pojedinosti o učitelju Jandi i eventualno se pozabave prevodom s mađarskog njegovih članaka o nekad aktuelnim temama u školstvu koji bi današnjim čitaocima možda bili zanimljivi.
Dalibor Mergel