Prve golubove dobio sam od Mate Stane i Bate Marinkovića, nažalost pokojnog Darčina... Arapa, špicastu tekirku od Mate, pa još bakarasta, a od Bate arapa i šarenu mavijanku i od Ciglara, crno beli šeš i tekira.., Eto, to je bila rasa, moja osnova golubarstva u to vreme.. Onda sam napravio kavez, svoj prvi, i tu držao ljubimce sve dok nisam dobio jedan par koji je leteo po ceo dan na kukuruz i sitno žito. Mnogi su dolazili da ih gledaju i traže da ih poklonim, ali sam ih mnogo voleo i nisam ih davao nikome... Jednog jutra, kada sam ustao i otišao do kaveza da ih pustim na let - a ono kavez prazan, nema golubova, ni jednog! Tu sam se razočarao i odustao od golubarstava... Posle sam otišao u vojsku, vratio se, ali nisam hteo da golubarim... Sve do jednoga dana 1991. godine kada mi je u dvorište sletela jedna bela golubica, kao anđeo, i to baš tamo gde mi je pre stajao kavez, na isto mesto! To mi je ponovo dalo volju da golubarim i eto me, opet pravim kavez i dan-danas golubarim.
Bela golubica je nosila prsten sa oznakom 112.12, pančevačko društvo. Dolazili su kod mene tuđi golubovi, a mnogi sadašnji golubari iz Starčeva su mi tražili te uhvaćene golubove na parenje. Imao jednog mavijana sa dva kraća prva pera, koji je leteo za medalju i njegasam dao na parenje pokojnom Leci, koji mi je nakon nekog vremena rekao da ga je pojeo pacov ili mačka. Prihvatio sam tu tužnu vest, pa sam ga otpisao, ali kada je došlo proleće - pojavio se mavijan u srednjem visu i ja ga prepoznah! Zovnem Lecu da dođe i kada ga je video nije mu bilo dobro. Ostavio sam ga u priplod gde je i uginuo.
Pre je bilo veliko drugarstvo i rivalstvo, ko ima bolje i lepše golubove i čiji duže lete. Nismo imali pravilnik, poštovao se golub.... Ja sam hobista i golubove volim, nisam takmičar, niti me interesuju rezultati... Jednostavno, volim golubove... Sada ih imam oko 200 komada, od toga 17 pari u priplodu od kojih izležim 120 mladih koje malo duže čuvam i onda ih parim, pa šta ostane.
Vraćam tuđe golubove jer poštujem golubarski bon-ton, koji se danas, nažalost, izgubio. Bio sam inicijator osnivanja “461“ društva gde sam zbog nekih pojedinih članova napustio taj klub, ali evo me opet da sam njihov član. Savetovao bih mlade da se posvete ovom sportu i hobiju da malo zaborave Internet i Fejs, kako bi se više družili, komunicirali i uživali u letu našeg srpskog visokoletača. Jer, naš golub je ptica mira, prijateljstva i ljubavi, koja ne zna za granice, leti po celom svetu i spaja ljude. Pozdrav za sve golubare!“
pribeležio
Zoran Petrov Nale