- Verovatno da me moja generacija i stariji Starčevci poznaju pre svega po ocu Željku, a i po dedi Joji, koji su ceo svoj život proveli u Starčevu i doprineli njegovom razvoju u različitim sferama života. Mlađe generacije možda i ne toliko s obzirom na to da sam već duže vreme van našeg mesta...
Gde sada živite?
- Svi oni koji se profesionalne bave hotelijerstvom znaju da ovakva vrsta posla može da zahteva i selidbe po svetu. Tako sam i ja, posle par godina provedenih na Bliskom istoku, pa zatim ploveći svetskim morima, radeći na kruzerima i luksuznim jahtama, na kraju završio u Nemačkoj, gde sada živim sa suprugom i trogodišnjim sinom. Ovde živimo u malom mestu, takoreći selu Grobencel nadomak Minhena. Naselje u neposrednoj blizini velikog grada s kojim je povezano auto-putem i železnicom, puno prostora za rekreaciju poput nekoliko jezera, šume, uređenih pešačkih staza... U mestu postoji sedam vrtića i par osnovnih škola, gimazija pa i muzička škola. Ono što se izdvaja je to da u njemu suživi oko 50 različitih nacionalnosti tako da postoji i festival koji to slavi, gde svi imaju priliku da se predstave kroz narodne igre svog kraja ili kulinarske specijalitete. Sve u svemu, mesto je lepo za porodice i miran život izvan gradske buke.
Šta tamo radite i kako ste se snašli?
- Svaki početak je težak. Mnogo sam putovao i dosta toga prošao, ali do sada nikada nisam iskusio teži izazov. Došao sam i Nemačku sopstvenim kolima, sam, sa dva kofera. Posle nekoliko meseci, noćenja u hotelima, deljenim stanovima, pronašao sam stan u kome su mi se posle par meseci pridružili supruga En i sin Luka. Zaposlen sam u najboljem hotelu u gradu, u samom centru Minhena. Iako svi izazovi života u drugoj državi još nisu prevaziđeni, sa porodicom je lakše i zajedno možemo sve da prevaziđemo.
Ima li nostalgije? Da li ste dolazili u Starčevo i koliko često?
- Nostalgija je nesto sa čime sam navikao da živim. Nema dana, a da ne pomislim na svoje rodno mesto, porodicu, prijatelje. Srećom, u Nemačko živi veliki broj naših sugrađana, a u Minhenu postoji više restorana, klubova, kulturnih udruženja, pa i škola gde se odražava naša kultura, jezik, folklorne igre. Gotovo svakodnevno možete sresti, na ulici ili gradskom prevozu. ljude iz naših krajeva.
Šta biste poručili Starčevcima, onima koji razmišljaju o odlasku i onima koji ostaju?
- Putovanje i upoznavanje drugih kultura i načina života čoveka čini bogatijim, otvara nove vidike i čini život zanimljivijim. Oni, koji se usude se da napiste svoju “zonu komfora“, neka budu spremni na različite izazove i borbu koju odlazak od doma nosi sa sobom. Oni koki ostaju, neka čuvaju i paze naše Starčevo, jer kuća je tamo gde je srce.
Petar Andrejić